otaR
18.06.2007., ponedjeljak
Sjeverojug ili zapadoistok? Poglavlje treće: Bijeg
|
Kiša je lagano sipila po krovovima starogradišćanskog logora austrijeske vojske. Joseph Franz je spavao u svojem krevetu u sjeverozapadnom dijelu lijevog ugla logorskog kompleksa, u malenoj sobici. I tako sve unazad godinu dana. Već se duboko zašlo u '18. godinu, kako su vojnici u logoru govorili. Kiša je poblatila dvorište logora, gdje su zatvorenici često igrali svoje poznate igre. I svaki dan je dolazio kamion s stvarima s juga Hrvatske okupirane od austrijske vojske. Slavko je sve to godinu dana proučavao i čekao je priliku da se ukrca u kamion kao slijepi putnik. Onda je nedavno, možda prije mjesec dana stigla nova kolonija zarobljenika, slično kao i sam Slavko. To su bili Hrvati koji su, krivi ni dužni, kao Slavko optuženi za dezeterstvo. Slavko je odmah stupio u kontakt s njima. Zvali su se Miroslav, Joze, Marko i Ivan. Slavko je najviše razgovarao sa Miroslavom, jer su oni imali slične svjetonazore. Čestose ta grupica nalazila za zajedničkim stolom prilikom jednodnevnog obilnog objeda. Miro, kako je Slavko zvao Miroslava, i Slavko su često govorili o slobodi, a Joze i Marko su ih samo slušali. Može se reći da su Miro i Slavko bili mozak cijele ,,operacije bijega'', kako su zvali tu temu razgovora. Ostalo vrijeme su bili potpuno odvojeni jedno od drugog, jedino im je bilo dopušteno da zajedno igraju u dvorištu koje bi tom prilikom bilo pretvoreno u igralište, najčešće se igralo graničara: Zatvorenici protiv Čuvara. Tako su se zvale ekipe, a u ekipi zatvorenika najviše je sudjelovao Mađar Laszlo, koji je imao sličnu sudbinu kao Slavko, samo u Mađarskoj, ili kako je Laszlo najviše želio da je zovu Ugarska. Laszlo se s vremenom, sa još nešto svojih prijatelja Ugara i Srba, pomalo spajao sa grupom Hrvata gdje su bili Slavko i Miroslav glavni kolovođe. Počeli su pomalo planirati zajedničku akciju bijega. Točno su procijenili da, do 25.02.1918. u zatvorskom kompleksu živi 1,256 čuvara, koji čuvaju 265 zatvorenika. A zajednički bijeg planira 62 zatvorenika. To bi moglo biti malo teže, s obzirom da ulaz u logor čuvaju 152 čuvara, zatvore čuva 269 čuvara, a ostatak od 835 čuvara je zaposleno na stotinjak čuvarskih kula duž kompleksa ili u skladištima. Najmanji problem za bjegunce bi bili ti čuvari u magazinima, kako su se tada nazivala skladišta, kojih ima negdje dvjestotistotinjak. Tako je tog kišnog dana Slavko bio u svojoj zatvorskoj ćeliji i razmišljao o svojoj obitelji, koja mu je strašno nedostajala. Čak nije imao njihovu sliku da se može podsjetiti kako izgledaju. Ali njegovo razmišljanje je prekinuo razgovor dvojice čuvara u zatvorskim ćelijama. Iako su govorili njemački, Slavko ih je razumio, jer je ponešto naučio njemačkoga od oca i u godinu dana koliko je proveo u logoru. Razumio je to da čuvari pričaju o nezadovoljstvu uvjetima u kompleksu i kako razmišljaju i sami o bijegu. Prisluškivao ih je dokle je mogao doprijeti svojim ušima. I čuo ih je sve do trenutka kad je u uobičajenu šetnjicu do zatvorenika stigao Joseph Franz. Zatražio je od čuvara da se nađu s njim u skladištu broj 18 u 9 sati, jer imaju obaviti jedan važan sastanak. A tada bi otprilike trebao, kako je Joseph Franz rekao, stići jedan konvoj novih zatvorenika. Slavko nije ni slutio posljedice svega toga. Obijao je bravu svoje ćelije i pokušao se izvući. No, jedan čuvar mu je prišao, a Slavko se prepao jer je mislio da će ga napasti zbog toga što pokušava. No, ovaj mu je otključao ćeliju i objasnio da su sve pomno isplanirali večeras i da samo čeka konvoj. Slavko je sve to povjerovao, a šta bi drugo i mogao. Čuvar mu je dao ključeve svih ćelija, a Slavko ih je u roku od 8 ipo do 9 otključao. Tako da su svi zatvorenici mogli biti slobodni. I došao je taj konvoj, ali ne s zatvorenicima, već su to bili Talijani! Njih su zatvorenici priželjkivali kao spasitelje. Oni su doveli stotinjak kamiona, izašli iz njih poput bande i zarobili čuvare koji su se borili protiv njih, te samog Franza te mu uzviknuli: ,,Guera e finita!'', što znači da je rat uskoro gotov. Zatvorenici i čuvari koji su željeli bijeg krcali su se u kamione, koji su se zaputili prema jadranskoj obali, a oni sa Srbima i Mađarima prema Ugarskoj i Vojvodini. Lijepo su se pozdravili i poželili sreću svima međusobno. Čim su stigli na obalu, dočekali su ih brodovi koji su putovali u Ameriku. Sa nešto para u džepu Slavko se zaputio jednim brodom na dugogodišnje putovanje u Ameriku. |
- 11:48 - Aj reči, šta se sekiraš?! (4) - Tiskaj na papir - #
Lipanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Siječanj 2007 (1) Prosinac 2006 (1) Studeni 2006 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
otaRove misli i nebuloze... Koje slovo o autoru ovog bloga: IME: n/a GODINE: 19 HOROSKOPSKI ZNAK: Rak OBRAZOVANJE: Fakultet Elektrotehnike i Računarstva u Zagrebu BRAČNI STATUS: sretno zauzet, ali ne brakom još hehe OBITELJ: osim majke i ćaće, imam i dvije starije setre VOLIM: obitelj, znati, kuhati, jesti, čitati, gledati TV, društvo, buku, voziti auto (jer imam dozvolu, hehe), svoju domovinu (nju obožavam  )MRZIM: ništa, grijeh je mrziti NE VOLIM: dosadu kao što sam ja, tišinu, se drogirati, dvoličnost ŽELIM: završiti fakultet, se oženiti i imati djece koliko Bog da SLUŠAM: ćaću, mater i sestre, osim toga najviše volim rock, ali nije mi mrska ni druga glazba ŽALIM: što nisam iša na ekskurziju zbog sestrine udaje MAŠINA: Samsung SGH D600, ko oće broj, nek me lijepo zamoli, a onaj ko ga ima, molim da ga ne daje (bez moga pitanja) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||